UDRUGA HRVATSKI POLICAJAC

Početak omalovažavanja Domovinskog rata i dostojanstva policijskog branitelja u policiji.

U 2001.god. dogodila se reorganizacija MUP-a u kojoj je velik broj policijski službenika dragovoljaca i veterana Domovinskog rata ostao bez posla.
Da i ne govorimo kakav je to bio negativan poticaj za rad ostalim policijskim službenicima koji su ostali u sustavu a neki rukovoditelji su stalno prijetili, da ako strogo ne provodimo njihove zapovjedi i oni koji su ostali u sustavu završit će na birou.

Tom prilikom neraspoređeni djelatnici MUP-a vršili su prosvjede kod Policijskih uprava i na Markovom trgu u Zagrebu. Nakon toga kroz nekoliko godina(3-5) velika većina je vraćena na posao. Takova avantura nadležnih u MUP-u zbog raznih tužbi neraspoređenih i ostalih službenika u MUP-u koštala je državu oko nekoliko stotina miliona kuna i još nisu završene sve tužbe, a sigurnost se pogoršala.

Za takvu štetu nitko od nadležnih u MUP-u nije odgovarao, a da ne govorimo o ljudskim sudbinama policajaca branitelja koji su dobili otkaz i pali u depresiju, a mnogi se i razboljeli ne shvaćajući da ih država koju su stvarali i branili odbacuje.

U R. Hrvatskoj ubilo se oko 1600 hrvatskih branitelja upravo zbog narušenog zdravlja koji je uvelike nastao omalovažavanjem njihove uloge u Domovinskom ratu, a u manjoj mjeri zbog nerješavanja stambenih i drugih pitanja.

SINDIKATI:

Nakon svih tih previranja u policiji se pojavljuje više sindikata koji su svojim radom doprinijeli puno većim radničkim pravima koje danas imamo, dok su prava branitelja u policiji još ostala nedorečena.

2005.g. PTSP:

Za prava branitelja koji su još uvijek u sustavu ostao je prazan prostor i do sada nije adekvatno rješavan u nijednom zakonu niti u Zakonu o policiji, niti u Zakonu o Hrvatskim braniteljima,(osim nekih povlastica).

Pošto sustav nije rješavao prava branitelja u policiji , a pritisak na branitelje je postajao sve veći( i pojedinačni disciplinski postupci bez čvrstih osnova), mnogi policajci branitelji pali su u depresiju i razboljeli se što je uvjetovalo da se stres iz rata sa kojim su se borili u miru pretvori u bolest, te su pribjegli ostvarivanje svojih prava kao branitelji iz Ministarstva obrane i masovno otišli na bolovanja PTSP.(vjerojatno je bilo i lažnih invalida). Sva upozorenja da sustav spreći odljev policijskih službenika na takav način te da se u sustavu MUP-a rješavaju pitanja branitelja ostao je na šutnji nadležnih u PU i MUP-u. Policijski službenici koji su otišli na takav način ostvarivati svoja prava ne bi otišli iz sustava već bi ostali u sustavu MUP-a da su na vrijeme rješavana njihova prava. Međutim dogodilo se suprotno- prava i dostojanstvo hrvatskih branitelja u policiji su sa godinama pogoršavana i smanjena te je zbog toga jedan dio policajaca pribjegao takovim rješenjima. Sada ima primjera da su dobili rješenje od MUP-a da su nesposobni za službu jer je posljedica oboljenja nastupila povodom obavljanja službe u Domovinskom ratu, a od Prvostupanjskog povjerenstva za pregled hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata invalidnost ispod 20% te nisu ostvarili nikakva prava već malu mirovinu koja čeka i nas koji smo još u sustavu, nedostojnu branitelja hrvatske države.

Nameće se zaključak da će branitelji , dragovoljci i veterani iz Domovinskog rata nakon umirovljenja u policiji morati potražiti posao kod dojučerašnjih kriminalaca koje su privodili.

(primjera u praksi već ima)